Naša trenutna percepcija vremena može se rastegnuti ili stisnuti sa svakim otkucajem srca
"Naše istraživanje skuplja dokaze kako je srce jedan od bitnih mjerača vremena u mozgu te igra temeljnu ulogu u našem osjećaju prolaska vremena – što je ideja o kojoj se razmišlja od davnina", rekao je profesor Adam Anderson sa Sveučilišta Cornell, viši autor studije.
“Vrijeme je dimenzija svemira i temeljna osnova za naše vlastito iskustvo.”
"Ovo istraživanje pokazuje da je iskustvo vremena iz trenutka u trenutak sinkronizirano s duljinom otkucaja srca i da se mijenja s istom."
"Percepcija vremena obično je testirana u dužim intervalima, kada su istraživanja pokazala da misli i emocije mogu iskriviti naš osjećaj vremena, možda ga tjerajući da leti ili puzi."
"Takvi rezultati uglavnom odražavaju kako razmišljamo o vremenu ili ga procjenjujemo, a ne naše izravno iskustvo o vremenu u sadašnjem trenutku."
Kako bi istražili to izravnije iskustvo, profesor Anderson i njegovi kolege pitali su je li naša percepcija vremena povezana s fiziološkim ritmovima, fokusirajući se na prirodnu varijabilnost otkucaja srca.
Srčani pacemaker u prosjeku 'kuca' postojano, ali svaki interval između otkucaja malo je duži ili kraći od prethodnog, poput sekundne kazaljke koja škljoca u različitim intervalima.
Autori studije iskoristili su tu varijabilnost u novom eksperimentu koji je uključivao 45 sudionika (18 do 21 godina, bez povijesti srčanih problema).
Dobrovoljci su praćeni elektrokardiografijom (EKG), mjerenjem električne aktivnosti srca u rezoluciji milisekundi.
EKG je bio povezan s računalom, što je omogućilo da otkucaji srca pokreću kratke tonove u trajanju od 80-180 milisekundi.
Sudionici su prijavili jesu li tonovi dulji ili kraći u odnosu na ostale.
Rezultati su otkrili ono što su istraživači nazvali temporalne bore: kada je otkucaj srca koji je prethodio tonu bio kraći, ton se percipirao kao duži; kada je prethodni otkucaj srca bio duži, trajanje zvuka se činilo kraćim.
"Ova opažanja sustavno pokazuju da je srčana dinamika, čak i unutar nekoliko otkucaja srca, povezana s vremenskim procesom donošenja odluka", rekli su znanstvenici.
Studija je također pokazala kako mozak utječe na srce: nakon što su čuli tonove, sudionici su pozornost usmjerili na zvukove; taj 'orijentacijski odgovor' promijenio je njihov otkucaj srca, utječući na njihov doživljaj vremena.
“Otkucaji srca su ritam koji naš mozak koristi kako bi nam dao osjećaj da vrijeme prolazi. A to nije linearno - stalno se skuplja i širi", rekao je profesor Anderson.
Prema istraživačkom timu, veza između percepcije vremena i srca upućuje na to da je naša trenutna percepcija vremena ukorijenjena u bioenergetici, pomažući mozgu da upravlja naporom i resursima temeljem promjena stanja tijela, uključujući otkucaje srca.
"Istraživanje pokazuje da u intervalima manjim od sekunde koji su prekratki za svjesne misli ili osjećaje, srce regulira naše iskustvo sadašnjosti", rekao je profesor Anderson.
“Čak i u ovim intervalima od trenutka do trenutka, naš osjećaj za vrijeme varira. Čisti utjecaj srca, od otkucaja do otkucaja, pomaže u stvaranju osjećaja vremena.”
Izvor: Sci News